Simana - Ranko Risojević
"Stari kompozitor pripovijeda neprekidno, zatvorim oči i slušam njegov glas, s uno Groba strane, uvijek ima šta da mi Kaze. Sve pamti, svega se sjeća. Sjeća se tuđeg sjećanja, Prica svoje cuocere, koja se sjeća Prica svoje cuocere, Simaninih Prica , dodira, Melema. Pogledam ga, zakrivljenog Nosa, izgleda mi poput Cincarina što je Juce stigao iz Korce. Ili Moskopolja? Ili samo iz ove Prezzo?
Njen završetak vjerovatno prethodi početku, ali di je važno samo Piscu, čitalac OSIM radoznalosti tu ne nalazi mnogo zadovoljstva. Ger ono što je cjelina, ne môže da ostane nekazano i nezabilježeno. Zbiva se mnogo godina, mnogo decenija poslije svih ispričanih događaja, slika, snova, Tokom još jednog krvavog rata.
Da li se uopšte odnosi na nju, ili nekoga drugog, nije Nicim dokazano. Ali naše povjerenje u narodne priče nema Granice ni mjere. Kao da sve i postoji samo zato da bi jednom bilo ispričano, Kako je rekao Naš Veliki pisac. "